Kako je nastala radna sedmica od pet dana

Iako su sve popularnije ideje da se radna nedjelja skraćuje i sa standardnih pet dana, podsjetimo se kako je nastala petodnevna radna nedjelja, čime su radnici širom svijeta dobili dragocjeni dvodnevni odmor.

Prekratak odmor

Riječ vikend, kojoj se većina radnika raduje i koju čekaju cijele nedjelje, prvi put se pojavljuje 1979. u jednom engleskom časopisu.

Tada se odnosila na jasna asocijaciju (kraj nedjelje – week end), kada radnik sa posla odlazi negdje da provede subotnje popodne i noć, i nedjelju sa sebi dragim ljudima.

Magazin Atlantik podsjeća da su mnogi Britanci posljednje dane u nedjelji, koristili za opuštanje, piće, kockanje radije nego za odmor. Tako bi subotu popodne i veče, sa nastavkom u nedjelju, provodili na razne načine, samo ne odmarajući.

Zato se pojavio fenomen ”Sveti ponedjeljak”, kada su radnici masovno izostajali sa posla, kako bi se oporavili od svega navedenog.

Vlasnici fabrika nijesu željeli niti mamurne, niti odsutne radnike ponedjeljkom. Pristali su na kompromis. Dali su pola subote slobodno.

Decenija je bila potrebna da subota od pola slobodnog dana postane cijeli slobodan dan.

Jedan mlin u Novoj Engleskoj je 1908. godine prvi uveo radnu nedjelju od pet dana i to zbog jevrejskih radnika. Običaj je da Jevreji ne rade subotom koju nazivaju Sabat.

Riječ potiče iz hebrejskog jezika i znači odmor. Subota je glavni dan za obožavanje boga kada Jevreji odlaze u sinagoge da prisustvuju službi koju vodi rabin.

Kako nijesu radili subotom, morali su da rade nedjeljom da nadoknade, ali to je vrijeđalo neke u hrišćanskoj zajednici.

Rješenje je bio dvodnevni vikend. To se onda proširilo na druge fabrike. A onda je ”Velika depresija”, kako je nazvana najveća ekonomska kriza ikada, zacementirala petodnevnu radnu nedjelju, jer je manje radnih sati bilo lek za nezaposlenost, mislilo se tada.

Može li i kraće?

Ali sve je više studija i istraživanja koja pokazuju da je petodnevna radna nedjelja loša po produktivnost i zdravlje.

American Journal of Epidemiology u jednoj studiji navodi da su oni koji rade 55 sati nedjeljno manje uspješni u nekim mentalnim zadacima od onih koji rade standardnih 40 sati.

Toni Švarc, autor knjige ”Budite odlični u bilo čemu”, tvrdi da radnici najefikasnije rade u periodu 90 minuta nakon odmora.

On smatra da dobrim doziranjem pauza i ovih efektivnih perioda može da se uradi mnogo više u kraćem vremenskom periodu.

I direktor kompanije Basecamp kaže da njegovi zaposleni rade četiri dana nedjeljno i da je to dobra ideja. On je zadovoljan sa radnom nedjeljom od 32 sata zato što smatra da se tako radnici fokusiraju samo na bitne stvari. I to je ključ. Tvrdi da se tako uradi više i bolje nego za radnu sedmicu od 5 dana.

No, mnogi misle da je petodnevna radna nedjelja toliko utemeljena u naše radne kulture da to ne može biti promijenjeno, i pored svih ovih razmišljanja.

Dva tima za produženi vikend

Ali postoji i jedno kreativno rješenje, o kom piše Dejvids Stefens, konsultant iz Bostona na svom Linkedin profilu. Ideja je sljedeća:

Kompanija se podeli na dva tima.

Jedan tim radi od 7 ujutru do 6 popodne od ponedjeljka do četvrtka.

Drugi radi od utorka do petka u istom terminu.

Timovi se mijenjaju svake nedjelje, tako da umjesto dva dana vikenda imaju četiri.

I ideja je bila uspješna, opisuje Stefens kompaniju u kojoj je radio.
Kompanija je bila otvorena od 7 do 18h, pet dana nedjeljno. Moral je bio na zavidnom nivou. Radnici su uzimali manje slobodnih dana za bolovanje.

Dakle, iako su radili 40 sati nedjeljno, raspoređeno u četiri dana, bili su srećniji. Radije su radili koji sat, nego koji dan više, piše Srbija danas.