Ne iscrpljujte se obavezama na poslu, bićete skloni depresiji

Prevelika posvećenost poslu može u priličnoj mjeri da poremeti osobe koje žele da ispune sve obaveze težeći nesvjesno savršenstvu.

Visoka svijest o zadatim ciljevima uvodi ih u stres iz kojeg teško mogu da izađu, jer su konstantno pod pritiskom koji su sami sebi nametnuli.

Ukoliko je takva situacija stalno prisutna, znači da su takve osobe duboko u sindromu izgaranja i da im je potrebna stručna pomoć jer im je zdravlje ugroženo, a oporavak traje mjesecima, upozorava bečki psiholog Julija Umek.

“Ovaj sindrom počinje sa pretjeranom ambicioznošću i željom da se uradi sve perfektno. Želja za dokazivanjem pretvara se u moranje i zagriženost. U takvim okolnostima angažovanost se stalno povećava, a važne lične potrebe zanemaruju. U ponašanju su izražena netolerancija i smanjena fleksibilnost, gubi se orijentacija, javlja se bolan osjećaj unutrašnje praznine, a na kraju i depresija. Ovakve osobe su, inače, veoma angažovane, identifikuju se sa svojim poslom, zbog kojeg im je potrebno priznanje i potvrda okoline. Uglavnom su plašljive i imaju smanjenu senzibilnost za sopstvena osjećanja”, pojašnjava bečki stručnjak.

U takvim okolnostima, očekivano, dolazi do potpune organske iscrpljenosti, koja se u početku ispoljava slabim pulsom. Njihov pogled je bezličan i ne pokazuje nikakvu reakciju.

Da se nešto neuobičajeno dešava može se prepoznati i na jeziku čiji su krajevi tamni a sredina bijela ili beložuta. Srce, pluća i jetra takođe mogu biti ugroženi.